Plemstvo u srpskoj vizuelnoj kulturi XVIII veka
Galerija Matice srpske, Novi Sad
Spontanost, gestualnost, neočekivani ritmovi, slobodno strujanje boje u likovnim delima snažne ekspresije - prvi je utisak u susretu sa stvaralaštvom makedonskog ali i evropskog umetnika - Dragana Geleva. Složeni, individualni opus ovog autora, možemo da posmatramo dualno, dvojako.
U većini radova njegov umetnički izraz nosi u sebi univerzalni karakter, opštu priču koja se zasniva na principu vizuelnih asocijacija, bez direktnog interpretiranja realnosti. Ta strukturalna inovativnost je zapravo autorovo traženje identiteta kroz slike kojima dominiraju osnovni likovni elementi jakih kontrasta, pastuoznih nanosa i ekspresivnih pokreta. U eruptivnim, snažnim kompozicijama slobodne formalne građe... faktor boja je bitna plastička činjenica, jer nam baš izražajan i smeo kolorit otkriva svet složenih, često kružnih celina, kolopleta linija i mrlja. Svakim novim delom, Dragan Gelev oživljava na višem emotivnom nivou količinu strasti, koju uliva u materiju u mnoštvu svetova sopstvene percepcije.
U pojedinim radovima drugačije sagledavamo apstrakciju. U tim etapama (iako istog načina i strukture slikanja) - ona je sam život, odnosno spona izmedju Draganovog optimizma i energije prirode njegovog rodnog kraja - Makedonije. Polet sećanja i utisaka, ali i vedrih i dramatičnih situacija u prirodi, prenešeni su u slojevite slike živog tkiva i komplementarnih ritmova umetnikove reminiscencije. Priroda se preobražava dinamikom koja je i dalje primarna, a gestualna dejstva sučeljenih kolorističkih površina i rezultata curenja boje - daju efekat neposrednosti i svežine.
Stvaralaštvo Dragana Geleva najviše pripada performativnom odnosno akcionom slikarstvu, jer je samo platno akciona ploha na kojoj umetnik deluje brzim pokretima i intenzivnim bojama, stvarajući metafore ljudske i umetničke slobode - što izaziva različite asocijacije kod posmatrača.
Gelev je autentični slikarski narator savremenog doba, koji jedinstvenim celinama apstraktnog ekspresionizma transponuje prostore unutrašnje imaginacije. Otkriva arhetipsko, u stalnom dijalogu sa sobom i svetom, uvažavajući pouke i iskustva jezika apstrakcije. Njegova umetnost je ekvivalentna emocijama koje nosi i pleni iskrenošću, duhovnim optimizmom i rasplamsanom paletom boja.
Maja Živanović, likovni kritičar
14–26. mart 2025.